Umotvorine

Mislim da će se većina Apača iz mog plemena složiti kako živimo u Vukojebini,te da nam se ONI” smiju.U ovoj našoj maloj i nadasve napaćenoj državici ništa ne funkcioniše k`o kod “NJIH” pa tako ni internet provajderi.Kako mi je kiša poremetila planove (i nije mi nešto previše žao)odlučio sam vrijeme prikratiti surfanjem po bespućima World Wide Web-a.Tek što sam zajahao val i otisnuo se prema pučini ugledah da na modemu od mog kablovskog operatera  svijetli samo POWER te blinka LINK/ACT lampica.Ulogiram se prvo u modem i tamo zateknem:

DOCSIS Downstream Scanning: In Progress
DOCSIS Ranging: In Progress
DOCSIS DHCP: In Progress
DOCSIS TFTP: In Progress

O.K. Pomislim;Često se dešava “Nema Interneta,Nema kablovske” Svoj Pfsense router/Firewall koji je sklepan na sarom HP-u sam konfigurisao u DUAL WAN failover/load balncing “mod”gdje je na jedan WAN Port “zakačen” kablovski modem a na drugi WAN port je “zakačen”ADSL Modem/Router tako da sam nastavio surfati.Nakon nešto više od pola sata u firefoxu me dočeka poruka:Server nije pronađen.Kako sam već lagano popizdio skoknem  do ADSL Modema/Routera i vidim da ADSL Lampica blinka a Internet lampica ne svijetli.Nakon svega toga je uslijedilo spominjanje i nabrajanje daljnje i bližnje familije svima koji su po mom mišljenju bili krivi za sve to što se desilo.Da,Ja i moje pleme živimo u šupku europe,u zemlji u kojoj ni od dva ISP-a nemožeš “sastaviti” jedan dobar.

Stiglo je ljeto.Škole i fakulteti se lagano prazne,a i na poslu je sve manji broj ljudi.Dolaskom vrelih ljetnih dana  mnogi se spremaju za godišnje odmore i već lagano pakuju kofere i biraju destinacije te rezervišu hotelske sobe.Mi koji imamo tu “čast” da radimo kao informatički stručnjaci,sistemaši,mrežaši,programeri samostalno ili u nekoj firmi znamo da je upravo vrijeme godišnjih odmora jedno od najaktivnijih za nas.Sistemaši su u stand-by  poziciji iako su prepustili servere i korisnike da se brinu o sebi,IT stručnjaci te serviseri su aktivni jer su dolaskom toplijih dana došli i problemi sa pregrijavanjem hardware-a,radnici u trgovinama sa IT opremom su vjerovatno obezbjedili dovoljan broj memorijskih kartica (jer ipak treba negdje pohraniti sve te slike s mora).Enivej ljetnje IT ludilo nije zaobišlo ni moju malenkost.Osim onih rutinskih operacija kao što su zamjena termalne paste te mrežnih kartica i napojnih jedinica koje su stradale usred atmosferskog pražnjenja tokom ljetnih oluja,tu je bilo i mnogo drugih peripetija,kao što je spašavanje podataka sa jednog servera koji pogodite NIJE IMAO BACKUP. Jedna od najzanimljivijih peripetija je sigurno ona koja se zbila prije nekoliko dana.Tek sam završio selidbu jedne eminentne web stranice koja ja bazirana na wordpressu sa jednog zakržljalog servera na novu zvijer te sam već isplanirao ostatak dana.Tek što sam uzeo najdraži broj ZAGORA sa police i zavalio se u fotelju prekinula me je zvonjava mog ĐIESEMA.Sa druge strane je bila jedna usplahirena korisnica mojih usluga koja je mi je histerično objašnjavala kako joj printer koji sam instalirao u radnji u kojoj dotična radi ne radi kako treba.Odlučih se da skoknem do dotične da vidimu u čemu je problem.Na stolu zatičem HP-Laserjet-M1005 i DELL optiplex 790 koji je opremljen Intelovim core i5 procesorom druge generacije u ovom slučaju je to model 2400 koji kuca na 3.1 GHz te 4 GB DDR3 rama i 500GB hdd na koji je instaliran windows 7.Sjednem ja tako za računar odaberem prvi dokument sa desktopa i kliknem na print kada me dočeka poruka “no printers installed”.Prije nego što sam počeo bilo šta raditi odlučih se baciti oko na stražnji dio računara,gdje sam gotovo istog trena otkrio problem.Naime jedan usb kabl (onaj od printera) je bio iščupan zbog zategnutosti ostalih kablova.

Znam da sam postao dosadan i vama a i samom sebi sa baljezganjem o informatičkoj (ne)pismenosti u ovim našim primitivnim krajevima.Gotovo sam siguran da glavni razlog naše informatičke nepismenosti leži u zastarijelom obrazovnom sistemu te samom planu i programu.Naime prije nekoliko dana sam imao priliku pročitati nekoliko CV-ja od kandidata koji su u najmanju ruku trebali poznavati osnove računara te imati osnovni nivo informatičke pismenosti.U svakom od CV-a je pisalo da kandidati vrlo dobro ili čak odlično poznaju MICROSOFT OFFICE alate poput worda,excela i power pointa.Vrlo često ti isti poznavaoci OFFICE-a i ostalih alata ostaju zbunjeni kada im se zada neki vrlo prost zadatak.Neki čak misle da vladaju programom samo zato sto znaju da on postoji negdje u digitalnom univerzumu,nekad su vidjeli  kako  interface izgleda i znaju da na tu ikonicu treba brzo dva puta kliknuti.Neki od dugogodišnjih korisnika Microsoft Officea kažu da se teško ili čak nikako ne snalaze u Open Office ili Libre Office paketima.

Kako se svi lagano pripremaju da se obloču i najedu negdje u nekoj šumetini za sutrašnji “praznik“rada i ja se sjetih jedne moje anegdote koja se zbila baš na taj dan prije tri godine (kako vrijeme leti).Naime da ne laprdam.Tek što sam sve isplanirao i dogovorio prekida me “rika” mog điesema(smartfona),javim se,a s druge strane stari poznanik pita da li mu mogu ubaciti novu memorijsku karticu u mobitel.Nakon kraćeg natezanja dogovorimo se da dođe do mene da to obavimo.Kroz nekoliko desestaka (tada se činilo kao vječnost) minuta pojavljuje se na vratima držeći u ruci neotpakovanu micro sd karticu kapaciteta 4 GB i smartfon.BTW sve se činilo krasno i bajno trebalo je staru karticu kapaciteta 2 GB ubaciti u računar iskopirati sve podatke negdje na hard zatim ubaciti novu karticu formatirati je te na nju prebaciti sve već kopirane podatke.Vadim ja karticu iz mobitela ubacujem u računar i formatiram karticu na kojoj su svi podaci.(Prokleti Marfijev zakon) Na sreću imao sam nekoliko aseva (tačnije programa) u rukavu.Nakon što sam već sve lagano otkazao puštam jedan od programa da odradi ono zašto je navodno namijenjen”vraćanje obrisanih fajlova”.Nakon gotovo pola sata brljavljenja ukazaše se fajlovi.Ne preostade ništa drugo nego da stisnem fige i pokušam iskopirati sve te fajlove na hard.Najzanimljivije od svega je bilo to što sam sa kartice od 2GB iskopirao gotovo 4GB podataka.

Sjedimo prijatelj i  moja malenkost ispijamo ko zna koju kafu po redu i vodimo žustre rasprave o nastanku svemira,kvantnoj isprepletenosti,nastanku ljudske gluposti.(sve se na kraju svede na onu:Ma sranje,ov`da treba bižat)Usred posljednjeg (onog najslađeg)srka kafe prekida me zvonjava mog Điesema (smartphonea).Javim se ja kad s durge strane čujem korisnika kako usplahireno govori kako njegov računar odbija saradnju.Kako mi je bilo usput sjednem u svoju limenu kantu koja za divno čudo radi besprijekorno i odvezem se do dotičnog korisnika da izvidim situaciju.Pri dolasku sam u jednom ćošku zatekao ne baš uredan stol ispod kojeg je stajalo MS Apollo Kućište,a na monitoru se vrtio Windows XP koji je “zapao” u boot loop.Kako kod sebe nisam imao nikakav alat ili bilo šta što bi mi u tom trenutku moglo koristiti odlučim računar odvući u svoju “rezidenciju”.Uspio sam botati stari XP uz pomoć CHKDSK-a ali sam ipak odlučio uraditi back-up svih korisničkih podataka i osvježiti računar “friškom”instalacijom windowsa 7.Nakon instalacije samog operativnog sistema,drivera te osnovnih programa nazovem dotičnog korisnika da dođe po svoju “pilu”(core2duo E6600 koji kuca na 2,4GHz potpomgnut sa 4 MB L2 cache memorije ).Nakon nekoliko sati ponovo me zove dotični korisnik koji se žali kako sada ne može ući na facebook jer sam ga ja izbrisao!!Nakon kraćeg natezanja sjednem ponovo u svoju kantu i otkotrljam se do njega,otvarm Browser (Google Chrome) i kucam facebook.com i stranica se gle čuda pojavi istog momenta.Upitah u čemu je problem jer je očito da sve funkcioniše kako treba,tada mi korisik uperi prstom u gornji dio (odmah ispod address bar-a)browsera i reče “Pa nema ga više ovdje”.OK dodam ja facebook u bookmark (koji je tu trebao biti i Defaultno) i riješim problem. Zar je tako teško kliknuti na zvijezdicu 🙂

Bookmark