Ruku na srce nikad nisam bio Distro hopper ali s vremena na vrijeme volim isprobati neke nove Gnu/linux distribucije.Gotovo sve distribucije koje sam isprobavao u posljednjih godinu dana sam Boot-ao sa USB stika.Mislim da nema onog ko bar jednom nije instalirao operativni sistem sa USB stika,tako da nije potrebno da opisujem proceduru kreiranja bootabinog USB stika.Kako na svom “glavnom” USB stiku od 16 GB uvijek imam pripremljenu live distribuciju Debiana koju koristim  za troubleshooting,backup i sve ostalo prava je patnja bilo svaki puta ponovo kreirati USB boot drive sa debianom.Prije nešto manje od mjesec dana samo sasvim slučajno otikrio MultiBootUSB.Open source program koji omogućuje kreiranje bootabilnog USB stika sa više distribucija,te omogućuje veoma lagano uklanjanje i zamjenu distribucija što je idealno za distro hoppere.

MultiBootUSB Je jednostavan multiplatformski program kojeg je potrebno preuzeti sa multibootusb.org te ga instalirati na računar,preuzeti iso fajlove distribucija koje želite.Zatim je potrebno formatirati USB stik na FAT32 file sistem.

Kada se program pokrene sve što je potrebno jeste odabrati  USB stik te odabrati .ISO slike distribucija koje želite te kliknuti na install distro.

 

Kada se kreiranje završi potrebno je restartovati računar,ubosti usb stik u usb port,u biosu podesiti boot priority i to je manje više to.Prilikom slijedećeg bootanja sa USB stika na ekranu bi se trebala pojaviti  situacija kao na slici:

O nekim lljudima mnogi počnu razmišljati tek kada čuju da ih više nema.

Sjećam se kada sam  te prvi put sreo davne 2000. godine.Evo već neko vrijeme evociram uspomene na te dane,a sjećanja sama naviru.Sjećam se kako smo se družili i skupa kratili vrijeme.Nesebično si uveseljavao sve generacije,i sve one koji u to vrijeme nisu imali pristup internetu.Gotovo da ne znam klinca,ali i one malo starije koji su prikraćivali vrijeme koriseći tvoje blagodati.Sjećam se doba “ograničenog” interneta i i stabilnosti istog kada sam se zabavljao uz tebe jer nisam mogao na “internet”.Nažalost 2009 godine smo se razdvojili jer sam ja prešao na “onu” stranu.Kako sam postao Linux-aš tako sam te sve slabije i slabije viđao.Sretao sam te tek ponekad,onako usput.Sjetio sam te se kada sam pročitao vijest da Microsoft gasi program paint nakon 32 godine.Iako si ti bio tu od pojave prve verzije Windows-a 1.0 još 1985. godine tvoji tvorci su odlučili da u najnovijoj nadogradnji aktuelnog  Microsoftovog operativnog sistema Windows 10 (“Autumn Creators Update”) penzionišu upravo tebe.Hvala ti za sve trenutke koje si mi pružio,hvala ti za djetinstvo koje si mi uljepšao,i znaj da u mome srcu (iako sam okorijeli LINUX-AŠ)ima mjesta i za tebe.

RIP MS PAINT

1985-2017

Pametni satovi su sve veći trend u svijetu,ali i kod nas.Dolaskom sve jeftinijih čipova deslia se ekspanzija kojekakvih “pametnih”uređaja na tržišta sa nižom ili čak niskom platežnom moći.Jedan od takvih uređaja je i GT08 SmartWatch (pametni sat)Baziran na MediaTek MTK6261 čipu,iznimno niske cijene.Kako uređaj ima jako nisku cijenu od svega 45 KM što je oko 23 EURA mislim da će zainteresirati sve pa i one sa najplićim džepom kojih je nažalost sve više.Osim iznimno niske cijene ovaj uređaj posjeduje relativno dobar hardver i kvalitetno metalno kućište,te sloidne performanse u što sam se uvjerio nakon par dana druženja sa istim.

GT 08 dolazi u pomalo neuglednoj kutiji na kojoj je na poklopcu nacrtan analogni sat,sama kutija djeluje jako jeftino i nekvalitetno.

 

 

Unutar kutije se nalazi sam uređaj,kratko korisničko uputstvo te jako kratkiUSB to MICRO USB kabl dužine svega dvadesetak centimetara.Korisničko uputstvo dolazi na Kineskom i na Engleskom jeziku koji djeluje kao da je preveden putem Google Translate-a.

 

Hardver GT08 SmartWatch-a je smješten u “relativno” kvalitetno metalno kućište koje dolazi obojeno u tri “standardne” boje a to su crna,srebrna te zlatna.Model koji je došao u moje ruke je bio objen u “klavir”crnu boju.

 

Ovaj “pametni” sat doalzi sa već pomenutim MediaTek MTK6261 procesorom koji je sasvim dovoljan za ovakav tip uređaja.Uređaj još posjeduje 32MB RAM-a,64MB ROM-a te slot za Micro SD kartice kapaciteta do 32 GB.

Što se one “mrežne”strane tiče GT08 posjeduje Bluetooth treće generacije odnosno V3.0,GSM modul uz micro SIM slot što znači da uređaj možete koristiti i kao telefon koji je operativan na GSM850/900/1800/1900MHz frekvencijama.

Sa desene strane sata se nalazi multifunkcionalna tipka koja služi za uključivanje odnosno isključivanje uređaja za povratak na predhodnu stavku ili meni te za “otključavanje/zaključavanje samog uređaja.Ova tipka je ujedno i “točkić”koji je posuđen sa klasičnih satova,a služi za pomjeranje po “meniju”te za utišavanje muzike.Sa lijeve strane se nalazi zvučnik Micro USB port koji služi za punjenje i povezivanje sata sa računarom,te mikrofon.Sa prednje strane se nalazi LED displej dijagoale 1,54 inča sa IPS matricom  rezolucije 240×240 piksela koji je osjetljiv na dodir.Važno je napomenuti da je ovaj “pametnjaković” opremljen sa kamerom od 0,08MP koja je jako jako lošeg kvaliteta ali kako kažu u narodu “kol`ko para tol`ko muzike”.

Baterija iz koje se napaja GT08 je kapaciteta 380mAh uz napon od 3,7V što bi terbalo omogućiti autonomiju od 48 sati uz manji broj notifikacija.Narukvica sata je izrađena od gume što i nije baš najbolje rješenje jer se ruke dosta više znoje naročito u ovim vrućim ljetnim danima,na jednom kraju  narukvice je smješteno dugme za zakopčavanje sata,koje i nije baš jednostavno.Uređaj teži cca.60 grama pa ga nije pretjerano teško nostit na ruci.

Što se tiče softverske strane ovaj sat je opremljen mnoštvom aplikacija od kojih većina i nije baš nešto korisna.Među aplikacijama se nalaze one standardne tipa kalkulator,podsjetnik,kalendar BTmusic koji služi za reprodukciju muzike,alarm,alat za pisanje poruka.Jedana od aplikacija je i pedometar koji je za prehodanih 3,5 Kilometara izbrojao svega 26 koraka.Od aplikacija tu si twitter i facebook koji su u stvari samo linkovi na dotične stranice.Da bi uređaj bio u potpunosti funkcionalan tj.da bi mogao prikazivati notifikacije potrebno je instalirati Aplikaciju pod imenom Medatek smart device ili BT/Notifer.

SUMMA SUMMARUM

KOL`KO PARA TOL`KO MUZIKE

GT08 je uređaj kojem je cijena glavni adut.Za jako malo novca pruža izdašan dizajn,koji je i više nego privlačan i moderan.Solidan kvalitet izrade i metalno kućište pružit će dojam da se radi o mnogo skupljem uređaju.Napominjem da se uređaj može koristiti i kao zaseban telefon (doduše 2G) što može biti korisno za “prvu ruku”odnosno privremenu upotrebu.Jedan od najkorisnijih “featura” ovog sata je Anti lost s kojim nikad nećete zaboraviti vaš telefon.Glavna zamjerka GT08 je nedostatak “pravih” aplikacija te nedostatak odnosno netačnost senzora (primjer pedometra).

Ukoliko stvarno nemate potrebu ili želju za ovakvim uređajem bolje je da investirate novac u neke druge svari.Za 45 maraka se može napraviti solidan roštilj.

Mislim da će se većina Apača iz mog plemena složiti kako živimo u Vukojebini,te da nam se ONI” smiju.U ovoj našoj maloj i nadasve napaćenoj državici ništa ne funkcioniše k`o kod “NJIH” pa tako ni internet provajderi.Kako mi je kiša poremetila planove (i nije mi nešto previše žao)odlučio sam vrijeme prikratiti surfanjem po bespućima World Wide Web-a.Tek što sam zajahao val i otisnuo se prema pučini ugledah da na modemu od mog kablovskog operatera  svijetli samo POWER te blinka LINK/ACT lampica.Ulogiram se prvo u modem i tamo zateknem:

DOCSIS Downstream Scanning: In Progress
DOCSIS Ranging: In Progress
DOCSIS DHCP: In Progress
DOCSIS TFTP: In Progress

O.K. Pomislim;Često se dešava “Nema Interneta,Nema kablovske” Svoj Pfsense router/Firewall koji je sklepan na sarom HP-u sam konfigurisao u DUAL WAN failover/load balncing “mod”gdje je na jedan WAN Port “zakačen” kablovski modem a na drugi WAN port je “zakačen”ADSL Modem/Router tako da sam nastavio surfati.Nakon nešto više od pola sata u firefoxu me dočeka poruka:Server nije pronađen.Kako sam već lagano popizdio skoknem  do ADSL Modema/Routera i vidim da ADSL Lampica blinka a Internet lampica ne svijetli.Nakon svega toga je uslijedilo spominjanje i nabrajanje daljnje i bližnje familije svima koji su po mom mišljenju bili krivi za sve to što se desilo.Da,Ja i moje pleme živimo u šupku europe,u zemlji u kojoj ni od dva ISP-a nemožeš “sastaviti” jedan dobar.

Stiglo je ljeto.Škole i fakulteti se lagano prazne,a i na poslu je sve manji broj ljudi.Dolaskom vrelih ljetnih dana  mnogi se spremaju za godišnje odmore i već lagano pakuju kofere i biraju destinacije te rezervišu hotelske sobe.Mi koji imamo tu “čast” da radimo kao informatički stručnjaci,sistemaši,mrežaši,programeri samostalno ili u nekoj firmi znamo da je upravo vrijeme godišnjih odmora jedno od najaktivnijih za nas.Sistemaši su u stand-by  poziciji iako su prepustili servere i korisnike da se brinu o sebi,IT stručnjaci te serviseri su aktivni jer su dolaskom toplijih dana došli i problemi sa pregrijavanjem hardware-a,radnici u trgovinama sa IT opremom su vjerovatno obezbjedili dovoljan broj memorijskih kartica (jer ipak treba negdje pohraniti sve te slike s mora).Enivej ljetnje IT ludilo nije zaobišlo ni moju malenkost.Osim onih rutinskih operacija kao što su zamjena termalne paste te mrežnih kartica i napojnih jedinica koje su stradale usred atmosferskog pražnjenja tokom ljetnih oluja,tu je bilo i mnogo drugih peripetija,kao što je spašavanje podataka sa jednog servera koji pogodite NIJE IMAO BACKUP. Jedna od najzanimljivijih peripetija je sigurno ona koja se zbila prije nekoliko dana.Tek sam završio selidbu jedne eminentne web stranice koja ja bazirana na wordpressu sa jednog zakržljalog servera na novu zvijer te sam već isplanirao ostatak dana.Tek što sam uzeo najdraži broj ZAGORA sa police i zavalio se u fotelju prekinula me je zvonjava mog ĐIESEMA.Sa druge strane je bila jedna usplahirena korisnica mojih usluga koja je mi je histerično objašnjavala kako joj printer koji sam instalirao u radnji u kojoj dotična radi ne radi kako treba.Odlučih se da skoknem do dotične da vidimu u čemu je problem.Na stolu zatičem HP-Laserjet-M1005 i DELL optiplex 790 koji je opremljen Intelovim core i5 procesorom druge generacije u ovom slučaju je to model 2400 koji kuca na 3.1 GHz te 4 GB DDR3 rama i 500GB hdd na koji je instaliran windows 7.Sjednem ja tako za računar odaberem prvi dokument sa desktopa i kliknem na print kada me dočeka poruka “no printers installed”.Prije nego što sam počeo bilo šta raditi odlučih se baciti oko na stražnji dio računara,gdje sam gotovo istog trena otkrio problem.Naime jedan usb kabl (onaj od printera) je bio iščupan zbog zategnutosti ostalih kablova.

Znam da sam postao dosadan i vama a i samom sebi sa baljezganjem o informatičkoj (ne)pismenosti u ovim našim primitivnim krajevima.Gotovo sam siguran da glavni razlog naše informatičke nepismenosti leži u zastarijelom obrazovnom sistemu te samom planu i programu.Naime prije nekoliko dana sam imao priliku pročitati nekoliko CV-ja od kandidata koji su u najmanju ruku trebali poznavati osnove računara te imati osnovni nivo informatičke pismenosti.U svakom od CV-a je pisalo da kandidati vrlo dobro ili čak odlično poznaju MICROSOFT OFFICE alate poput worda,excela i power pointa.Vrlo često ti isti poznavaoci OFFICE-a i ostalih alata ostaju zbunjeni kada im se zada neki vrlo prost zadatak.Neki čak misle da vladaju programom samo zato sto znaju da on postoji negdje u digitalnom univerzumu,nekad su vidjeli  kako  interface izgleda i znaju da na tu ikonicu treba brzo dva puta kliknuti.Neki od dugogodišnjih korisnika Microsoft Officea kažu da se teško ili čak nikako ne snalaze u Open Office ili Libre Office paketima.

Kako se svi lagano pripremaju da se obloču i najedu negdje u nekoj šumetini za sutrašnji “praznik“rada i ja se sjetih jedne moje anegdote koja se zbila baš na taj dan prije tri godine (kako vrijeme leti).Naime da ne laprdam.Tek što sam sve isplanirao i dogovorio prekida me “rika” mog điesema(smartfona),javim se,a s druge strane stari poznanik pita da li mu mogu ubaciti novu memorijsku karticu u mobitel.Nakon kraćeg natezanja dogovorimo se da dođe do mene da to obavimo.Kroz nekoliko desestaka (tada se činilo kao vječnost) minuta pojavljuje se na vratima držeći u ruci neotpakovanu micro sd karticu kapaciteta 4 GB i smartfon.BTW sve se činilo krasno i bajno trebalo je staru karticu kapaciteta 2 GB ubaciti u računar iskopirati sve podatke negdje na hard zatim ubaciti novu karticu formatirati je te na nju prebaciti sve već kopirane podatke.Vadim ja karticu iz mobitela ubacujem u računar i formatiram karticu na kojoj su svi podaci.(Prokleti Marfijev zakon) Na sreću imao sam nekoliko aseva (tačnije programa) u rukavu.Nakon što sam već sve lagano otkazao puštam jedan od programa da odradi ono zašto je navodno namijenjen”vraćanje obrisanih fajlova”.Nakon gotovo pola sata brljavljenja ukazaše se fajlovi.Ne preostade ništa drugo nego da stisnem fige i pokušam iskopirati sve te fajlove na hard.Najzanimljivije od svega je bilo to što sam sa kartice od 2GB iskopirao gotovo 4GB podataka.

Svjedoci smo sve rapidnijeg širenja naprednih komunikacijskih tehnologija koje su se infiltrirale u sve segmente našeg društva.Kako i sam jako često bljezgam o polupismenim ili čak informatički nepismenim korisnicima u koje često svrstavam i pripadnike mlađe populacije koji su svakodnevno vezani za smartphone ili računar.Poražavajuća je činjenica da veliki procenat populacije mlađe od 30 godina nikada nije poslao email jer nezna kako to da učini.Gotovo svakodnevno se susrećem sa ljudima koji me pitaju kako “Hakovati” vlastiti profil jer  su zaboravili šifru.Kada im pokušaš objasniti da im je potrebna samo validna tj.postojeća email adresa oni ostanu zbunjeni,i zaprepašteni.Da stvar bude gora mnogi samoprozvani hakeri i IT eksperti koji sebe smatraju najvećim računarskim magovima,uvelike ne razumiju osnove informatičke pismenosti.Da nije sve tako crno dokazuje jedna moja anegdota.Naime prije nekoliko dana sam primio poziv od jednog starog poznanika koji mi je rekao kako mu tetka ima problem sa računarom.Spakujem ja tako sve što mi se činilo poterbnim i uputim se do poznanika koji me je kasnije odveo do tetke.Pri ulasku u stan srdačno me pozdravlja jedna starija gospođa(u ranim 60-ima).Na stolu od računara sam spazio 22″ fujitsu monitor pored kojeg je stajao HP dc7700 sff.Prilikom kratkog razgovora gospođa mi je objasnila da je računar radio jako sporo te da više neće da pokrene operativni sistem.Nakon kraće dijagnostike ustanovio sam da je hard disk na kojeg sam odmah i posumnjao preselio u vječna lovišta(gdje sada čeka svog lovačkog druga Gospodina Diskovića).Ono što me je posebno iznenadilo ali u pozitivnom smislu je to što mi je gospođa pomenula da je prije toga sa interneta preuzela anti virus i sve preskenirala te da je uradila backup svih važnijih podataka na jedan od poznatih Cloud servisa.Dalje kroz razgovor sam zaključio da gospođa koja je penzionerka ima veći nivo informatičke pismenosti od velikog broja mladih koji kao zombilji hodaju ulicom gledajući u blještavilo ekrana smartfona,i koji su prikovani za računar.

Sjedimo prijatelj i  moja malenkost ispijamo ko zna koju kafu po redu i vodimo žustre rasprave o nastanku svemira,kvantnoj isprepletenosti,nastanku ljudske gluposti.(sve se na kraju svede na onu:Ma sranje,ov`da treba bižat)Usred posljednjeg (onog najslađeg)srka kafe prekida me zvonjava mog Điesema (smartphonea).Javim se ja kad s durge strane čujem korisnika kako usplahireno govori kako njegov računar odbija saradnju.Kako mi je bilo usput sjednem u svoju limenu kantu koja za divno čudo radi besprijekorno i odvezem se do dotičnog korisnika da izvidim situaciju.Pri dolasku sam u jednom ćošku zatekao ne baš uredan stol ispod kojeg je stajalo MS Apollo Kućište,a na monitoru se vrtio Windows XP koji je “zapao” u boot loop.Kako kod sebe nisam imao nikakav alat ili bilo šta što bi mi u tom trenutku moglo koristiti odlučim računar odvući u svoju “rezidenciju”.Uspio sam botati stari XP uz pomoć CHKDSK-a ali sam ipak odlučio uraditi back-up svih korisničkih podataka i osvježiti računar “friškom”instalacijom windowsa 7.Nakon instalacije samog operativnog sistema,drivera te osnovnih programa nazovem dotičnog korisnika da dođe po svoju “pilu”(core2duo E6600 koji kuca na 2,4GHz potpomgnut sa 4 MB L2 cache memorije ).Nakon nekoliko sati ponovo me zove dotični korisnik koji se žali kako sada ne može ući na facebook jer sam ga ja izbrisao!!Nakon kraćeg natezanja sjednem ponovo u svoju kantu i otkotrljam se do njega,otvarm Browser (Google Chrome) i kucam facebook.com i stranica se gle čuda pojavi istog momenta.Upitah u čemu je problem jer je očito da sve funkcioniše kako treba,tada mi korisik uperi prstom u gornji dio (odmah ispod address bar-a)browsera i reče “Pa nema ga više ovdje”.OK dodam ja facebook u bookmark (koji je tu trebao biti i Defaultno) i riješim problem. Zar je tako teško kliknuti na zvijezdicu 🙂

Bookmark

Naredba koju sam odabrao ove sedmice i nije nešto posebno korisna ali je dovoljno dobra da ubije dosadu.

lolcat  je naredba koja sve ispise boji u raznolike boje.Za upotrebu ove naredbe potrebno je instalirati istoimeni program.Nakon instalacije možete isprobati .

Kao primjer Komadu cat koja prikazuje datoteke u tekstualnom obilku u našem slučaju /proc/cpuinfo ćemo pipe-ati | na lolcat. cat /proc/cpuinfo | lolcat

mancatnodog